Omarska Logor Smrti
Odlaze jedan po jedan
Jos jedna noc je pred nama, puna strpljenja i straha,
Da li ce prozvati mene,
Ili jednog od mojih drugara.
A tamo na vratima nasim cuju se koraci zla,
Kad jedan od cetnika prozva Jakupovic Alema,
Cigaru dajte mi samo to mi je poslednja zelja,
Da ispusim nju sa vama jer mene vise nema.
Njegove oci su daleko on vise nije sa nama,
Cigareta je ostala do kraja neispusena,
Odlazi tako u noc dok nase oci ga prate,
Daga vise vidjeti necemo to mnogi ne mogu da svate.
A tamo na vratima nasim cekaju sinovi zla,
to kurvini Sinovi ubijaju naseg Alema,
Alem je samo jedan od zrtava proslog rata,
Otac je gubio sina brat je gubio brata.
Ubi ga dusmanska ruka odnese zivot mlad,
Kuda prode cetnicka stopa ostaje tuga, cemer I jad,
Noc je svaka za sebe jauci bol I plac,
Dok bradate hulje nad glavama nasim drze krvavi mac.
I pada glava za glavom nestaju zivoti mladi,
Nestaje drug za drugom Odlaze nasi dragi,
DIDO, ALEM I SAKIB to su bica nebeska,
Sto su prestala da hlebde u logoru smrti OMARSKA.
Napisala: Hasnija Majdanac
Turska ‘95
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Tužna Je To Tragedija
U mom selu grabnicu nadoše
To dušmani zločin uradiše
Ubiše Bošnjake moje
Kevljani se mjesto zove
Ove noči zaspati nemogu
Jer sjećanje boli me i mući
U tom selu tuga sada caruje polako
I moja duša umire
Molim Allah’a da mi on pomogne
Kad posjetim rodno mjesto svoje
Da mi snagu i strpljenje da
Jer tužna je to tragedija
Ja sam majka šehidskog djeteta
Ubija me ta tužna sjeta
I ta žalost koja mene pogodi
Al me tješi pisanje o Bosni
I uz prkos ićiću ja dalje ove stihove Hasnija Majdanac iz Londona šalje.
Napisala: Hasnija Majdanac